Tajna tajanskog jezera
U vozu na putu za Kakanj, početnu tačku naše ture, sretosmo nepoznatog mladića, te kroz priču ko smo, šta smo i gdje idemo, pruži nam savjet da ne idemo kroz Kraljevu Sutjesku kako smo planirali, zbog velikog prometa kamiona koji izvlače svježe trupce, već da krenemo direktno kroz Kakanj ka Ponijerima. Nismo se dva puta premišljali, već drito krenusmo tim putem. Cesta je krenula s veoma oštrim usponom, koji bi neiskusnom biciklisti ulio strah, ali to je bila lažna uzbuna, jer sam Tajan je visok plitkih1266 m/nv. Nakon 200 m uspona put se izravna i mi prebacismo u veću brzinu. Put asfaltiran i skoro bez saobraćaja, laganim nagibom nas je uveo u zasjenjenu krivudavu cestu skroz do Ponijera. Ekipa su činila tri potpuno različita lika, ali s zajedničkom vizijom. Miki, Joker, tvrdoglavo uporan, pouzdan i hrabar, okosnica našeg tima izvaljuje šegu potpuno ozbiljna lica već u sljedećem trenutku puca od smjeha i ti shvataš da si izigran. Mare, Rooky, mladi dječko tek upoznaje čari bike-avanture, sasvim prijatan i samostalan, ugodan za društvo izdržao je sve psiho- fizičke zahtjeve tura. Ja, filozof, dopuštam si biti skroman i reći da smo se uklopili ko puzzle u jednu sasvim solidnu mozaičnu postavu Bosnia by bike. Nakon trosatne vožnje uzbrdo, kroz osjenji put gdje na svakih 100 metara ima po jedan izvor ili hajr-česma s vodom ( zavjetna česma u spomen na umrlu osobu ), izlazimo na čistinu Ponijera. Kućice okupane suncem, livade, cvijeće, prava idila. Tu se raspitasmo za direkcije kod obližnjih mještana koji, „ako ćemo brata bratu“ ( uzrečica čuđenja ) pojma nisu imali za Tajansko tajno jezero. Mi im mahnusmo i nastavismo spust prema Kamenici, malom zaselku gdje se nalazi skretanje k jezercetu Mašice. Put posut kamenjem teče uz rječicu s obje strane puta, nameće se kao vizuelna senzacija uz mnoštvo vode koja kapa sa stijena i istječe iz potočića koji izviru i naviru sa svih strana; Beskonačne vode ( infinite waters ) oslikane u 1000 nijansi zelene naši su saveznici na putu k jezeru. Nakon spusta s Ponijera i vrha Tajana, nekih 12 km nizvodno nalazi se skretanje k Mašici. Do jezera vodi svrhovito utaban makadamski putić dug 12 km, koji donosi nove ljepote netaknute prirode Tajana, gdje visoka stabla stoljetnih šuma prave hlad i zaklon od sunca i kiše koja je upravo počela prokapavat kroz krošnje. Na 1,5 km od jezera kiša se pojačala tako da smo pravili kratke pauze skrivajući se od nje. U 16 sati stigosmo na jezero, koje se skriva u dubokim šumama i biciklu zaklanja nepristupačnom stazom dugom 400 m. Izgurasmo bicikla nadzvučnom brzinom da nas pljusak ne uhvati i uspjesmo. Jezero pruža utočište gdje je moguće logorovati s dostupnim ognjištem za vatru. Potpuno iscrpljen, na pamet mi pade da smo trebali (barem da smo samo znali) ponijeti mesa za roštilj i čekirat se u potpunosti. Ta kratka misao je brzo nestala, jer se valjalo vratiti a kiša je bila sve jača. Sat vremena odmora bio je dovoljan predah da potpuno determinirani krenemo u prevalu tih istih, 12 km puta do skretanja k Zavidovićima i spusta koji na sve to dodaje još 18 km pljuska. Slaba, ali dovoljna olakšica je da idemo nizbrdo. Dok smo došli do asfalta bili smo „mokri k'o čepovi“ kako se već kaže kad si mokar do gole kože. Stigosmo u Zavidoviće u 18:30 bogatiji za 85 km u pedalama, pojedosmo po burek masan i slastan + čokoladne krofne posute šećerom ( riječi iz usta gurmana ), presvukosmo se u suhu odjeću ( biti spreman naš je moto ), sjedosmo u naručen kombi i vrati smo se u Sarajevo oko 21 sat. Dojam koji je tura „Tajan“ ostavila nadahnjuje nas na skorašnja nova uzbudljiva avanturistička istraživanja na biciklima u stilu Bosniabybike. Pored naše trojke u turu je učestvovao naš sponzor iz sjene „5th dimension software company“ www.4d.co.ba/ koji je obezbjedio majice s logom BOSNIABYBIKE za sve učesnike tura. Hvala i do novih avantura VOZI BIC!
0 Comments
Leave a Reply. |